…Na neki način, sreća je da je Schwittersov izvorni Merzbau uništen; to mu je bila i prirodna sudbina, a mitske konotacije koje se vežu za njega mogu poticati plodne rasprave o ideji umjetnosti i posvećenju umjetnika svom radu. Interpretacije Schwittersovog rada u prostornom smislu nisu bile brojne, no već gotovo tridesetak godina svjedoci smo povratka dekonstuktivističkih Merzbaua u arhitekturu, a projekti brojnih građevina, naročito muzeja, formalno izrazito nalikuju Schwittersovom radu. No, može li projektirana građevina biti Merz? Svakako, građevina ne može zadovoljiti kriterij organskog rasta i kompleksnosti koja nastaje taloženjem slojeva i neprekidnim transformacijama koje su refleksija jedne sasvim osobne stvarnosti. No, kakav onda stav treba zauzeti prema recentnim fragmentariziranim i dekomponiranim konstrukcijama koje imaju ambiciju da se istaknu kao znakovi suvremenosti? Nisu li možda napokon u arhitekturi realizirana istraživanja sintetičkog kubizma i nije li možda tek u suvremenim Merzbauima utjelovljen Gideonov interes za simultanost i dinamiku doživljaja vremena i prostora? Te gradnje mogu zadiviti i uzbuditi uslijed formalne domišljatosti, začudnosti ili nezainteresiranosti za arhitektonske kanone. Ipak, pitamo se je li odista riječ o progresivnom buntu? Ekstravagantne svote i ogromni napori uloženi u projektiranje i izvedbu tih zgrada mogu se kritizirati kao neetički, a rasipanje financijskih i intelektualnih resursa kao nemoć arhitekture da se posveti pravim egzistencijalnim problemima suvremene civilizacije. No, povijest arhitekture se uglavnom piše kao povijest kulture u kojoj se pamte arhitekti i mecene, a rijetko uzimaju u obzir žrtve koje su bile potrebne da bi se realizirale veličanstvene gradnje koje su danas kolektivno umjetničko i intelektualno dobro. Slijedeći takvo rezonirane, moguće je zauzeti poziciju koja ignorira realne društvene probleme te ustvrditi da zadatak arhitekture nije popravljanje socijalnih nepravdi. Tada gubimo argumente putem kojih bi smo suvremene merzbaue učinkovito diskreditirali na estetskoj ili na etičkoj razini...